Župljani Župe sv. Franje Ksaverskog sa Švarče hodočastili su u srijedu 26. siječnja 2022. u Hrvatsko nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu. Predvođeni župnikom vlč. Dujom Kurtovićem sudjelovali su u drugoj srijedi Velike pobožnosti svetom Josipu. Misu je predvodio generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije mons. Tomislav Subotičanec, uz koncelebraciju rektora svetišta mons. Antuna Sentea i vlč. Kurtovića.
Josipov primjer prihvaćanja Božje volje
Tumačeći evanđeoski odlomak, mons. Subotičanec pozvao je okupljene da preispitaju svoj odnos prema Kristu. „Ima li kod nas u zajednici, u Crkvi, svojatanja Isusa“, upitao je, upozoravajući na stavove u kojima vjernici tobože brane Isusa, a zapravo misle na vlastitu korist. Postavio je i pitanje postoje li životne situacije u kojima bi željeli gospodariti Isusovom sudbinom.
Odgovor je usmjerio prema svetom Josipu, čiji je život predstavio kao primjer vršenja Božje volje. „Upravo nam njegov život daje pravi odgovor. On je onaj koji je cijelim svojim životom vršio volju Božju“, rekao je propovjednik. Pozvao je vjernike da se zagledaju u Josipov lik te otkrivaju vrijednost njegova poniznog i nenametljivog prihvaćanja Božjih planova.
Vjera u liječničkom pozivu i obitelji
Misu je pjesmom uveličao župni zbor sa Švarče. Ovotjedno svjedočanstvo vjere podijelila je prof. dr. Zora Zakanj, specijalistica pedijatrije i sestra vlč. Duje Kurtovića. „Medicina je moj poziv, moje zvanje. Svaki dan radim sa zdravom i bolesnom djecom“, kazala je. Objasnila je da je temelj njezina školovanja pomaganje čovjeku kada nastupi bolest te da iznenadne zdravstvene tegobe djeteta često predstavljaju šok za roditelje i cijelu obitelj.
Mons. Sente pitao ju je o roditeljima i pristupu njima u vrijeme pandemije koronavirusa. Zakanj je rekla da i nakon završetka rada na odjelu prima pozive prijatelja, kolega i poznanika koji traže pomoć ili savjet. Premda je katkad umorna od liječničkih obveza, gotovo uvijek sasluša njihova pitanja i nastoji pomoći koliko može.
Uz brata svećenika, Zakanj je govorila i o sinu Mateju, koji je tada bio đakon i pripremao se za svećeništvo. Na pitanje kako je odrastati uz svećenika i odgajati budućega svećenika odgovorila je: „Na to je najbolje reći – veliča duša moja Gospodina.“ Imati brata svećenika i sina koji će to postati opisala je kao veliku radost i milost za obitelj.
Govoreći o važnosti vjere, posvjedočila je: „Svoj život ne mogu zamisliti bez vjere.“ Svako jutro, čim otvori oči, zahvaljuje Bogu na novom danu, a molitvama koje moli sa suprugom često dodaju litanije svetom Josipu. „Vjera je pokretač našeg života“, istaknula je.
U izvještaju s hodočašća istaknuta je i važnost molitve za liječnike, osobito u pandemiji, kada su izloženi zdravstvenim rizicima. Zakanj je to vrijeme opisala kao izazovno te rekla da se liječnici ponekad okupljaju na molitvi u kapelici Opće bolnice Karlovac. U svojem je svjedočanstvu molitvu povezala sa snagom u odnosima s pacijentima. „Zaista je vidljiv produkt molitve naroda za liječnike. Iskreno vam hvala“, poručila je.
Svakodnevna molitva svetom Josipu
O tome što sveti Josip znači u njihovu životu govorio je i Željko, suprug Zore Zakanj. Rekao je da su nakon vjenčanja molitvom zazvali svetog Josipa da bude zaštitnik njihova braka. „Svaki dan se molimo svetom Josipu“, posvjedočio je.
Svjedočanstvu se pridružio i vlč. Duje Kurtović. Rekao je da je toga dana izišao iz izolacije, ujutro došao u svetište na zornicu, a potom sudjelovao na večernjem okupljanju. U dnevnom je čitanju prepoznao svoje mladomisničko geslo: „Raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku jer nije ti Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora.“
Kurtović je dodao da ljudi ponekad nisu svjesni koliko imaju snage i koliko primaju od Gospodina, sve dok ih netko sa strane ne potakne. Takav poticaj, rekao je, pomaže prepoznati kako ih kroz život prati zagovor svetog Josipa, osobito u njegovu svetištu.
Duhovni put Velike pobožnosti obuhvaćao je ukupno 19 srijeda sa svetim Josipom. Prema tadašnjem programu, svakoj je misi prethodila pobožnost koja je počinjala u 17.45, a nakon mise u nacionalnom svetištu hodočasnicima se udjeljivao blagoslov prinesenih nabožnih predmeta.
