Papa Lav XIV. na općoj audijenciji 7. listopada 2026. poručio je da vjernik ne može prihvatiti tlačenje malenih i siromašnih niti nepravedne strukture koje održavaju ovisnost i nepravdu. Nastavljajući kateheze o konstituciji *Gaudium et spes*, naglasio je da se poslanje Crkve ostvaruje svjedočenjem vjere i ljubavi, uz zauzimanje za pravdu, mir i bratstvo.
Nakon prošlotjednog nagovora, u kojem se osvrnuo na svoj apostolski pohod Francuskoj, Papa se vratio promišljanju o četvrtom poglavlju prvoga dijela te koncilske konstitucije, posvećenom poslanju Crkve u suvremenom svijetu.
Crkva nije izvan svijeta
Pozivajući se na Sabor, Lav XIV. podsjetio je da Crkva nije „iznad” svijeta niti „pokraj” njega, nego je u njega usađena. Opisao ju je kao svijet koji je već pomiren s Bogom te istaknuo da smo hodočasnici na zemlji koji s ovim svijetom dijele njegovu krhkost i ljepotu.
Prvo je poslanje Crkve, rekao je, pomoći ljudima da budu pozorni na duboka životna pitanja: odakle dolazimo i kakva nam je sudbina te što znače ljubav i patnja. Upozorio je pritom da logika profita pod svaku cijenu i manipulacija informacijama mogu stvarati nedopušten pritisak kako bi se ljudi prilagodili životu usredotočenom na potrošnju materijalnih dobara. „Naše je srce stvoreno gledati prema gore”, naglasio je.
Podsjetio je i na saborsko učenje da Crkva svoje poslanje ostvaruje pridonoseći izgradnji zemaljskoga grada. Njezine metode i svrha ipak nisu prvenstveno političkoga reda, nego se sastoje u svjedočenju vjere i ljubavi te zauzimanju za pravdu, mir i bratstvo. U tom je kontekstu istaknuo neprihvatljivost tlačenja malenih i siromašnih te struktura koje održavaju nepravdu.
Socijalni nauk Crkve, nastavio je Papa, usmjerava kršćane u suradnji sa svim ljudima dobre volje radi promicanja općega dobra. Crkvi je na srcu služiti dobru svih ljudi i slobodno se razvijati pod bilo kojim sustavom koji poštuje temeljna prava osobe i obitelji te priznaje zahtjeve općega dobra.
Vjera se mora očitovati u svakodnevnom životu
Kako bi se evanđeosko poslanje učinkovito izvršilo, svaki je krštenik pozvan surađivati s milošću Duha Svetoga, rekao je Lav XIV. Vjera tako treba biti živa i izražavati se u dosljednom ponašanju. Pozivajući se na saborske oce, upozorio je da raskorak između ispovijedane vjere i svakodnevnoga života treba ubrojiti među najteže zablude našega vremena.
Posebno se osvrnuo na poslanje vjernika laika, kojemu *Gaudium et spes* posvećuje osobitu pozornost. Laici su snagom krštenja pozvani prožimati svijet kršćanskim duhom i pogledom Evanđelja. Glavna su mjesta toga djelovanja, koje se prema Papinim riječima s pravom može nazvati svećeničkim, obitelj i radna djelatnost, ali ono obuhvaća svako životno okružje.
Razlučivanje bez razvodnjavanja Evanđelja
Crkva je, istaknuo je Papa, uvijek pozorna na ono što se u društvu događa i razvija. Zadaća je svega Božjeg naroda, osobito pastira i teologa, razlučivati ono što u kulturama našega vremena zaslužuje pozornost. Vrhovno mjerilo toga razlučivanja trebaju ostati Božja riječ i Predaja Crkve.
Takva zadaća zahtijeva uravnotežen duh, slobodan od kulturnih pomodarstava, sposoban pozitivno gledati na svijet, a istodobno čvrsto čuvati i izlagati evanđeosku poruku u njezinoj cjelovitosti. „Kršćanstvo se zasigurno ne može učiniti privlačnim razvodnjavanjem sadržaja i ublažavanjem zahtjeva”, upozorio je Lav XIV.
Zaključujući katehezu, rekao je da Crkva na svojem putu kroz povijest ima samo jedan cilj: dolazak kraljevstva Božjega i spasenje svega čovječanstva. Tomu cilju, naglasio je, teži prije svega osobnom svetošću i bratskom ljubavlju.
Naveo je pritom riječi svetoga pape Pavla VI.: „Bez tog obilježja svetosti naša će riječ teško pronaći put do srca čovjeka našega vremena; naprotiv, riskira biti uzaludna i neplodna.” Na kraju je pozvao vjernike na poučljivost djelovanju Duha Svetoga kako bi im pomogao živjeti u svetosti i ljubavi, da bi svijet mogao vjerovati i nadati se.
